Video: Zašto je potrošiti 300 € kod Massima Botture nemoralno?
2024 Autor: Cody Thornton | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 12:29
“Brojka je svakako važna. Ali svako troši svoj novac kako mu odgovara. Na primjer, ne pada mi na pamet da potrošim stotine eura za torbu, ni ne sanjam da kupim skup auto, jednostavno me nije briga. Otrčao bih do Massima Botture, problem je što niko koga poznajem nije zainteresovan za ulaganje u takvo iskustvo”.
Ovo je samo jedan od mnogih komentara na post u kojem smo govorili o stvarima koje treba znati prije rezervacije u Osteria Francescana u Massimo Bottura, upravo je proglašen najboljim restoranom na svijetu na 50 najboljih restorana 2016, ističući različite aspekte, uključujući i cijenu koju treba platiti da uživate u prijatnom obroku sa zvezdicama.
Za ovakav komentar postoji najmanje deset suprotnih tenora, stvari poput "Biću zastario i reakcionaran, ali treba mi samo tanjir špageta sa sosom, pola kilograma firentinskog i dva pasulja i dobro sam".
Ili, manje brutalan način, “ako konačna cijena nije etički opravdana, možda ste uživali kao jež, ali ste jeli od lopova”.
Odnosno, ako je u pitanju trošenje novca – puno, istina, ali svakako ne onoliko koliko košta pametni telefon najnovije generacije – smeta nam i etika i moral.
Recimo da koncept "svako troši svoj novac kako mu odgovara" izgleda važi za sve, osim za hranu.
Niko ne dolazi da razgovara o vašem poslednjem putovanju u Patagoniju ili Veliku Jabuku, zaista, putovanje se doživljava kao kulturno i duhovno obogaćenje, i nije važno da li smo u Njujorku posetili iste supermarkete i iste prodavnice koje možemo naći u Milanu ili u Njujorku, Rimu i Patagoniji nam je na smrt dosadno.
Nadalje, niko ne dolazi da preispita činjenicu da se mobilni telefon mijenja sa svakom novom verzijom koju kuća Cupertino vodi računa da izbaci na tržište – kada je naš stari pametni telefon još bio u redu – naprotiv, odmah je uokviren kao ljubitelji tehnologija, moderan, à la page, dinamičan.
Ali ako volimo da jedemo, i spremni smo da to platimo na najuglednijim mestima, onda ne.
Ako čak i potrošite svoj novac u Osteria koja ima vrlo malo franjevaca, ako ne i ime, onda će iskopine doći po kiši.
A ako i kažeš da, nisi baš skroman, štediš ono što ti treba da uzmeš avion i odeš čak do Laponije da pojedeš mahovinu, odmah grešiš, ako ti je u redu, za idiota, ako je loše za tebe.debeli kreten koji misli samo na jelo.
Dakle, recimo to kako jeste: hrana, hrana je imala ukus, mislim, u stvarnosti nema nikakvo vlastito dostojanstvo normalni ljudi sa nama. Tačnije, ima ga samo ako se nalazite s druge strane ograde, odnosno kuhinjskog stola. Odnosno ako ste kuhar, kuhar, onaj s tiganjem u jednoj ruci i iPhone-om za snimanje selfija dok kuhate u drugoj.
Ali ako ste na drugoj strani, odnosno ako ste običan kupac, onda potrošite stotine eura za obrok comme il faut, gdje ćete sigurno imati hranu kuhanu od odličnih sirovina, besprijekornom tehnikom i u prefinjeno mesto, pa onda čar nestane, uvek ćeš biti žrtva kikota i sarkastičnih komentara.
Suočimo se s tim: hrana je krajnji tabu za razbijanje.
Iako naduvan u svakom pogledu, krajnji čin iscrpljujućeg i vrlo popularnog nadmetanja između amatera i neamatera, mnogih talk-showa, nacionalnih počasti i komplimenata, naime jednostavnog jedenja, kušanja, kušanja hrane, crpljenja iz nje, ako je moguće, zdravo uživanje se i dalje smatra četvrtorazrednim zadovoljstvom.
Ukratko, beskorisno je govoriti o fer cijeni, fer cijeni, marži marže, "etičkoj" cijeni ili drugim lijepim konceptima kojima punimo usta: mi smo cijena.
Mi koji mesecima čekamo u redu da odemo u restoran sa zvezdicom, mi koji se trudimo da se ukrcamo na avion samo da odemo da jedemo mahovinu u Laponiji, mi pravimo našu cenu.
Jer cijena je vrijednost koju stavljamo na stvari. Koliko smo svog rada, unovčenog u šuškavim novcima, spremni žrtvovati za kupovinu onoga što nam se najviše sviđa: najnoviji iPhone, večer u noćnom klubu, izlet i da, čak i obrok u takvom gastronomskom hramu od Massima Botture.
Uz dužno poštovanje politički korektnim moralistima i serijskim korisnicima iPhonea.
Preporučuje se:
Tako je napisao New York Times Massima Botture, raspoređen po abecednom redu
Recenzija Osteria Francescana Massima Botture od T Magazina, mjesečnog magazina New York Timesa, i video hrskavog dijela lazanje, poznatog recepta najboljeg kuhara na svijetu
Il Buonappetito - “Hleb je zlato”: nova knjiga Massima Botture
Izašla je nova knjiga Massima Botture, na italijanskom se zove "Hleb je zlato", "hleb je zlato", takođe u izdanju vrsta Phaidon. Kuvar sadrži preko 150 jela vrhunskih svjetskih kuhara sa zajedničkom temom, koriste bilješke
Protiv pogubljenja po prijekom postupku Massima Botture
Sinoć nam se nije svidjelo novinarstvo uz bazuku Striscia la Notizia. Prva epizoda istrage Maxa Laudadija o molekularnoj kuhinji - druga večeras - govori o kuhanim i jedenim stvarima (moguće štetne aditive koje koriste Ferran Adria i Heston Blumenthal, projekt Inicom, I no quiero volver al restoran: […]
10 razloga zašto je potrošiti 150 eura u Uliassiju specifična moralna dužnost cijelog naroda
Ko su kupci odličnih italijanskih restorana? Bogate ljude često privlači ekskluzivnost bez obzira na to, bogate profesionalce, okorjele recenzente koji razgovaraju jedni s drugima. Obični ljudi? Malo. Pod "običnim ljudima" mislim na radnika, mehaničara, službenika pošte i službenika Coop-a. Eh, znam da razmišljaš o novcu. Greška, nije u pitanju […]
Kod Massima Botture pobjeđuje aboridžinska kuhinja Jocka Zonfrilla
Mrzimo pričati o konferencijama koliko i vi mrzite čitati o konferencijama. Dakle, dragi čitaoci, jasni dogovori i dugo prijateljstvo: ono što ćete pročitati nije izvještaj o Baskijskoj kulinarskoj nagradi 2018., po prvi put u Italiji, čiji je domaćin 24. jula Massimo Bottura, u Collegio San Carlo u Modeni . [Massimiliano Alajmo bi mogao pobijediti […]