Video: Ko uvijek griješi u vezi nove kuhinje za male porcije?
2024 Autor: Cody Thornton | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-16 12:29
Previše je lako upucati Crveni krst. Što je, u ovom slučaju, predstavljeno pismo neiskusnog čitatelja La Stampe (kolumna je Mirror of the Times) koji, kao i svako razočaranje koje poštuje sebe, ispušta frustraciju i nezadovoljstvo prema restoran dežurni lupanje po tastaturi i širenje recenzije „Čak i na sada bitnom TripAdvisoru.
Ciljani restoran je novi Sprat 35 Torina (o čemu je Dissapore već govorio), na čelu sa šefom kuhinje Ivan Milani, gde je naš kao da je organizovao prijatnu večeru za prijatelje i poznanike i o kojoj detaljno prenosi sledeće utiske:
„Organizovao sam večeru na neboderu za grupu prijatelja i poznanika i imali smo niz neprijatnosti od ne male važnosti. Odabrali smo meni od 55 eura (bez vina) i 80 eura (sa vinom), ali su na kraju dvije brojke nabujale bez upozorenja i opravdanja.
Oba menija nisu uključivala vodu, kafu, digestive. Bez dopunjavanja posuđa i bez dopunjavanja vinskih čaša con je definitivno bio neophodan.
Kursevi su imali karakteristike "nouvelle cousine" sa količine slične transmisiji "ko je vidio". gdje se u suštini čini da što više zvijezda kuhar ima, manje vas stavlja na svoj tanjir.
Da budem iskren kvalitet hrane je bio izvanredan, ali za one sa drugim ukusima, alternativni izbori nisu bili mogući. Iznenađujuća su neka mišljenja pročitana na Trip Advisoru, gdje se spominju obroci od 55 i 80 eura kada niko nikada nije platio samo te cifre. Ko će ih napisati?.
Očigledno je da pismo ovakve prirode, ispunjeno evidentnom naivnošću kao i određenim nepoznavanjem normalne ugostiteljske prakse van kuće (voda i vino nikada nisu uključeni u jelovnike s fiksnim cijenama, isto važi i za kafu i bilo koje digestivno finale) priklanjate se samo kritikama i ironičnim osmjesima dovoljnosti: kako javno napisati da je kvalitet hrane bio izvanredan "ali za one koji su imali drugačiji ukus, alternativni izbori nisu bili mogući"?
Alternative čemu? Za dobar ukus i visoku kuhinju?
Štaviše, kako tražiti "posude na bis i dolivanje čaša" kada ručate u jednom od najekskluzivnijih restorana u Torinu, na 35. spratu novog i futurističkog nebodera glavnog grada Savoja, sa prekrasnim pogledom na Monviso i sam grad?
Kako ne znaš da izdašne porcije iz taverni više ne pripadaju, ako su joj ikad pripadale, visokoj kuhinji i da maksi jela taljatela sa mesnim sosom i omletom od luka Fantozziana memorije, sa aneksima bis i tris, ne da li se još više služe u najudaljenijim tratorijama?
Stoga je logično da je, suočen sa ovakvim pritužbama, šef kuhinje Ivan Milani imao dobru igru da bez odlaganja pripremi odgovor koliko detaljan, toliko i rezak, ali i urnebesan.
U stvari, Milani piše upućen improvizovanom recenzentu intervenišući na Facebook profilu saradnika Dissaporea:
“Svako ko me poznaje zna da ne komentarišem i ne odgovaram na kritike, ali ovo zaslužuje izuzetak. Dotični gospodin nije bio prisutan na večeri! Ne sarađujemo sa agencijama. Simpatičan lik je organizovao svojevrsnu "Pijemontsku grupu za odmor" tako što je cijenu večere naplatio u svoju korist.
Evidentno je da je organizovana grupa navikla da posećuje drugačiji tip restorana od našeg (bis, voda i vino po volji…).
Osim toga, organizator Valente je pogriješio i s vodom, vinom i drugim stvarima pojeo je profit koji je pretpostavio. Otuda njegov bes.
Ogledalo vremena, 2 recenzije na legendarnom Tripe Advisoru i mejlovi poslani svima da prijave da ne radimo "ponovne posjete". Vraćam se svom poslu pokušavajući da ga obavim na najbolji mogući način”.
Onda grb! Naš floger poznatih restorana pokazao se ne samo kao dobar recenzent, već i "vješt" organizator događaja.
Ali osim ovoga, možda ste primijetili u našoj kritici neizbježno pozivanje na Nouvelle Cuisine, zamišljen kao serija jela smanjene količine i delikatnog okusa koji se služe u gastro restoranima.
Izraz "nouvelle cuisine" često se koristi za ismijavanje entuzijasta sa gastronomskim sklonostima od strane onih koji smatraju da je ekstravagantno plaćati velike račune da bi iz restorana otišli gladni.
Očigledno, ne znajući šta Nouvelle Cuisine zaista znači i na koji period se odnosi.
To su 1970-te; u Francuskoj grupa mladih kuhara (Paul Bocuse, Alain Chapel, braća Troisgrois, Michel Guerard i drugi) oslobađaju se niza standardnih recepata od dugog kuhanja, gotovih temeljaca, umaka i umaka na bazi maslaca i brašna, obilna upotreba masti i začina, beskrajni obroci.
Dva francuska novinara i kritičari hrane, Henri Gault i Christian Millau (koji će osnovati svoj novi vodič 1973. godine), presreću ovaj trend i lansiraju manifest za novu kuhinju, moderniju i laganiju, ekspresnu i sezonsku, koja vraća regionalna bogatstva.
(link za one koji žele da saznaju više).
Posljednjih dana na Facebooku se često dijeli crtani film „Kako pravilno pristupiti jelu visoke kuhinje“kojeg je nacrtao Daniel Cuello, ilustrator i karikaturista, u kojem se ismijavaju mali dijelovi gastronomskih restorana.
Ali onda bi, možda, bilo pogrešno smatrati pismo koje je čitatelj La Stampa poslao Specchio dei Tempiju u cijelosti kao običan ispad. Iako je prepun grubih kritika uglavnom nepodnošljiv, može sadržavati zrnce istine koje zaslužuje razmatranje osim lakog sarkazma popularnog među gurmanima na tipkovnici.
Male porcije visoke kuhinje, koje sada svi prihvataju kao normalne i adekvatne, nisu tema koja pripada samo raznim organizatorima penzionerskih večera ili opuštenim crtačima.
Činjenica da je njihovo uzimanje zdravo za gotovo uobičajen stav ne znači da umjesto toga između suvišnosti dijela tratorije i eteričnog dijela „nouvelle cuisine“ne može postojati sretan medij.
Koncept koji se do sada dijeli ne predstavlja nužno ispravan stav, već često samo ono što nas čini društveno prihvatljivijim ili više homologiranim trendu trenutka.
Ponekad je kralj gol, a ponekad je dete čitalac La Stampe.
(molimo, međutim, da nas poštedite barem zahtjeva za bis, molim…)
Preporučuje se:
Smrtni grijesi <em> gurme </em> - Ostavite hranu na tanjiru
Sjećam se svog oca kad sam bio mali: "Završi zadnji zalogaj i trči, u Africi bi bilo zlato". Pojednostavljenje koje je u očima mog djeteta stvorilo ideju. Danas, ako postoji društvena kategorija koju jednostavno ne mogu probaviti, onda je to ona onih koji ostavljaju hranu na tanjiru. Samo da se stidim, ne dajem popuste onima koji […]
Tradicija vs. inovacija: mi smo još uvijek i uvijek zemlja proizvođača tjestenine, a osim toga i lokalnih
Decenijama je paradigma visoke kuhinje bila neosporna i univerzalna: gde god da su bili, kuvari su morali da gledaju u Francusku. Biblija je sastavljena od Escoffierove trilogije: Le Guide Culinaire iz 1903., Le Livre des Menus iz 1912. i prije svega Ma Cuisine iz 1934. Ovaj zastoj je trajao do sedamdesetih, kada je grupa […]
E ’ Nevjerovatno koliko pica utiče na svjetske kuhinje, i to ne uvijek pozitivno
Nema sumnje da mi Italijani volimo pizzu na nerazuman način. Obožavamo je kao ljubavnicu (ili možda bi bilo bolje reći kao fudbalski tim). To nas zadovoljava, zadovoljava nas, oslobađa endorfine. Ukratko, to je (skoro) bolje od seksa. Mogli bismo ga jesti bilo kada, bilo gdje, za ručak, večeru, na poslu, stojeći, u tramvaju.. Ali mi to poštujemo. Nemoj […]
Šef kuhinje Pierre Troisgros, pionir nove kuhinje, preminuo je u 92
Legendarni francuski kuhar Pierre Troisgros, koji je revolucionirao modernu kuhinju i pionir nove kuhinje, preminuo je u 92
“ Uvijek je podne ” je uvijek “ Dokaz kuhara ”
"È semper Mezzogiorno", novi program Rai Uno s Antonellom Clerici, i nedostatak hrabrosti da se nazove "La prova del cuoco": prve epizode govore same za sebe