Dragi Lucio, pišem ti: da nije bilo tog hektara vinograda u Milu
Dragi Lucio, pišem ti: da nije bilo tog hektara vinograda u Milu

Video: Dragi Lucio, pišem ti: da nije bilo tog hektara vinograda u Milu

Video: Dragi Lucio, pišem ti: da nije bilo tog hektara vinograda u Milu
Video: Часть 02 - Аудиокнига Александра Дюма «Человек в железной маске» (гл. 05-11) 2024, Marš
Anonim
Slika
Slika

Svako ima svoje opsesije, voajerističke ili za osudu kakve jesu. Poslednjih dana dominira slučaj Dala i da u tom šarolikom naslednom plenu nije bilo onog hektara vinograda u Milu, na obroncima Etne, verovatno bi iskra moje radoznalosti utihnula mnogo pre. Homoseksualnost koju Bolonjski katokomunizam nikada nije deklarisao i loše svario, odsustvo direktnih rođaka, veličina njegovog nasledstva namenjenog petorici rođaka koji su možda više voleli Baglionija ili Cocciantea od njega, otkrili su čitav niz elemenata i nahranili dnevni red medija ovih dana.

Šta smo otkrili? Pa, kao prvo, kada pevač umre, on ne pravi drugog. Pogotovo ako je umjetničko (a ne) naslijeđe glomazno kao u slučaju Lucia Dalle. Ali i da je moguće živjeti kao homoseksualac, a ne reklamirati to, imati pratioca (Marco Alemanno) i slaviti se u crkvi kroz svečani obred, gdje se ipak širio neki podzemni nemir, kako je Michele Serra rekao za Repubblica.

Ali pokazivanje apstinencije od nečije homoseksualnosti je "politički" grijeh koji mnogima ne ide na ruku. Ima onih koji to tretiraju kao čin konformizma (instinktivan ili pametan koliko god to bio), drugi kao manifestaciju nedostatka hrabrosti. Nedijeljenje iskustva borbe. Sviđalo ti se to ili ne.

Ali da li je lična homoseksualnost nužno javni čin? Krik uzbune protiv kulture koja je još uvijek neadekvatna za rješavanje ovog problema? Ili se ta kultura mora preispitati, čak iu pravnom smislu, kada poriče nasleđe onima koji su živjeli uz čovjeka, možda intenzivnije od nekoliko rođaka. Da li je Lucija Anuncijata u pravu u vezi sa homofobijom u ovoj zemlji?

Ali onda, taj hektar u Milu? Nadajmo se da će završiti u dobrim rukama. Dobri kažu da je vino Etna malo precijenjeno i da je u modi. Za mene je to zadovoljstvo piti.

Preporučuje se: